Zrinka Ljutić

Naša flagshipovka Kristina napravila je odličan intervju sa Zrinkom Ljutić, skijašicom koja osvaja najveće trofeje tog sporta u svojoj kategoriji, ali i gitaristicom koja obožava glazbu. Pročitajte!

Tek joj je 17, a Zrinka Ljutić već je dvostruka pobjednica Europskoga kupa i najbolja svjetska skijašica u kategoriji do šesnaest godina! Nažalost, upravo u trenutku kada je mlada nada hrvatskoga skijanja krenula u pohod na postolja u Svjetskom kupu, u njezin se tim uvukao COVID-19, zbog kojega je bila prisiljena propustiti značajan  dio uspješno započete sezone.

No vratila se i, krajem ožujka na Sljemenu potvrdila je status najbolje hrvatske slalomašice osvojivši prvo mjesto na FIS otvorenom prvenstvu hrvatske. Naša je Zrinka tako završila sezonu šampionski.  Kažemo našom jer je mlada skijašica talentirana za glazbu i malo je nedostajalo da postane polaznicom naše škole. Kako je prošlo njeno COVID razdoblje bez skijanja, ali uz puno glazbe doznajemo u ovom zanimljivom razgovoru.

Prije svega, da li je korona bila jaka ili slaba kod tebe?

Osjećam se dobro, nisam imala većih simptoma osim što sam izgubila okus i miris. Mišići su dobro, to je bitno.

Cijela ta situacija te je sigurno vrlo neugodno iznenadila; kako si reagirala u tome trenutku?

Bila sam iznenađena, pogotovo jer u tom trenutku još nisam imala nikakvih simptoma. Bila sam na putu za svoje prvo Svjetsko prvenstvo u Cortini. Bila sam pomalo tužna u početku, no ubrzo sam situaciju pogledala s vedrije strane. Imam sreće što nisam teže oboljela, te sam ovo vrijeme oporavka iskoristila za odmor koji mi je itekako dobro došao.

 

S obzirom da si vrlo povezana s glazbom, pomaže li ti u podizanju raspoloženja i u ispunjavanju vremena? Jesi li imala više vremena za glazbu?

Da, glazba puno pomaže, u ovakvim situacijama pogotovo. Imala sam više vremena posvetiti se sviranju što mi je također dobro došlo.

Dolaziš iz skijaške obitelji, svi ste potpuno predani sportu i treninzima, i svima vama skijanje je velika ljubav, no otkuda ljubav prema glazbi? Kako i kada se javila i koliko ti glazba znači u životu?

Imala sam sreće što sam odrasla u takvom okruženju u kojem je uvijek bilo glazbe i glazba se jako cijenila. Moja mama svira klavir te je završila glazbenu školu i ona je zapravo zaslužna za naše izlaganje glazbi. Htjela je da svatko u obitelji svira neki instrument. Tako je moj stariji brat Tvrtko svirao harmoniku, Dora je pohađala glazbenu školu te svira flautu, Hrvoje jako lijepo pjeva te pohađa gitaru baš u vašoj školi. Ja sam kratko svirala klavir (ništa ozbiljno), zatim violončelo u glazbenoj školi te sada sviram električnu gitaru. Glazba je velik dio moga života i život bez nje bi mi bio nezamisliv!

Tvoj mlađi brat Hrvoje pohađao je El Musicante, a i ti si u nekoliko navrata bila blizu i upoznala se s našim programom. Zbog svakodnevnih treninga nisi postala stalnom polaznicom, no kako bi opisala svoje kratko iskustvo grupnog muziciranja u našoj školi gitare – ima li nešto što ti se posebno svidjelo u našem radu s djecom i mladima?

Jako sam sretna što sam dobila priliku upoznati sve vas u El musicante školi i barem na kratko sudjelovati u nekim vašim probama. Najviše od svega mi se dojmio jedan vaš nastup lani u Cadillacu, gdje su nastupali mnogi moji prijatelji i vršnjaci koji dijele istu ljubav prema glazbi i koncertima. Spoznaja da ima mnogo takve djece i tinejdžera meni je predivna. Osjećala sam se tako ispunjeno gledajući taj nastup. Mnogo više nego kod mnogih drugih koncerata kojima sam prisustvovala. Vjerojatno zato što sam se osjećala kao dio toga.

 

Imaš li želje i volje za napredovanjem u glazbi i naravno, imaš li uopće vremena za takvo što? Možeš li uz skijašku karijeru, u budućnosti sebe vidjeti i kao glazbenicu?

Da, velika mi je želja napredovati u glazbi. Uvijek napravim vremena za sviranje i glazbu, to mi je najveći hobi pored skijanja te najbolji i skoro jedini način da se u potpunosti opustim i skupim energiju za sve ostalo. U vezi glazbe još ne planiram ništa posebno za budućnost, osim toga da želim napredovati u mnogim aspektima glazbe, iskusiti još mnogo svirki s društvom, možda snimiti koji demo i otići na još puno puno koncerata. To su neke stvari, osim sviranja, za koje sada nemam mnogo vremena.

Poznato je da je Ivica Kostelić također gitarist koji je nakon utrka znao svirati s kolegama sa staze. Ima li neke posebne povezanosti između skijanja (ili sporta općenito) i glazbe? Ima li u tvojoj generaciji takve ekipe?

Iskreno mislim da je ta povezanost individualna, ima sportaša i skijaša koji su snažno povezani sa glazbom, no u mojoj generaciji skijaša nisam još pronašla srodnu dušu u vezi glazbe. Čini mi se da je u Ivičino doba bilo najviše skijaša – glazbenika.

Jesi li imala prilike s Ivicom razgovarati o glazbi, ili možda čak s njime i zasvirati?

Imala sam priliku i razgovarati i zasvirati. On najviše voli blues i Rock. Bendove poput Zz topa i Chuck berrya. Kako je puno vremena provodio sam svirajući, nastojao je što više „popuniti“ zvuk i ono što svira. Objasnio mi je da mu je što se toga tiče ljepše svirati blues nego punk koji ja uglavnom sviram jer može dobiti veći opseg i puninu tona te objediniti i ritam sekciju svirajući sam.

Možeš li nam pobliže opisati svoj glazbeni ukus? Što najviše voliš svirati, kakvu gitaru imaš i koji su ti najdraži glazbenici?

Moj glazbeni ukus je uglavnom punk i rock. Poslušam i rap tu i tamo. Najviše sviram Foo Fighterse, Red Hot Chilli Pepperse, Iron Maiden, Smashing Pumpkinse, Rage against the machine, Pink Floyd… Jako mi je zabavno svirati Fade to black od Metallice, Time od Pink Floyda, Ace of spades od Motorheada, da izdvojim samo neke…

 

Slušaš li glazbu tijekom treninga ili čak na skijaškim stazama?

Slušam glazbu tijekom kondicijskih treninga i u teretani, ali na skijaškim stazama ne. Previše je opasno jer su mi potrebna sva osjetila dok skijam, pogotovo sluh.

Mladi tvojih godina pred važnim su životnim odlukama; koji su tvoji dugoročni ciljevi? Imaš li neke posebne snove i želje kojima težiš?

Moj san je osvojiti Veliki kristalni globus u Svjetskom skijaškom kupu te zlato na Olimpijskim igrama. Svjesna sam da je to ogroman san, ali ću također dati sve od sebe da to ostvarim. To je krajnji cilj, a prije toga me čeka mnogo manjih ciljeva koje trebam ostvariti da bih mogla ostvariti krajnji. Dugoročni plan je trening, baš kao do sada. Mnogi su pokazatelji da moj tim (obitelj) i ja dobro radimo, te se nadam da ćemo što bolje savladati i prihvatiti sve nepoznanice i probleme na koje ćemo morati naići.

Kako sada gledaš na svoje uspjehe i koliko su ti promijenili život i tebe samu?

Ponosna sam njih. Promijenili su mnogo stvari nabolje, ali i otvorili su neka nova iskustva koje još prije nisam iskusila,  dobra i loša. Mogu reći da je na meni puno veća odgovornost nego što je bila prije. To je dio uspjeha i voljna sam ga prihvatiti.

Čemu pripisuješ svoj uporan karakter? Samo oni snažnoga duha uspijevaju ostati tako uporni, pozitivni i uspješni. Imaš li neki poseban ključ za to? Kakve vrline po tebi mlada osoba treba imati kako bi uspjela, kako u sportu, tako i u glazbi?

Svoj karakter pripisujem odgoju i okruženju u kojem sam odrasla. Obitelji, školi, sportu… Imam dobar primjer  roditelja koji su sasvim podredili svoje živote našem načinu života i sportu kojim se bavimo. To mi daje dodatnu snagu i motivaciju u teškim trenucima. Naučilo me da cijenim sve što imam. Još se i ja sama tražim  u mnogim stvarima i sve više shvaćam koliko još trebam naučiti, ali čvrsto vjerujem da za uspjeh u sportu, glazbi ili bilo čemu drugome mlada osoba treba: upornost (činjenica da radi napornije od ostalih daje joj i dodatno samopouzdanje), vjerovati procesu učenja (biti strpljiva) i ponizna.

I za kraj, molimo te da složiš jedan mixtape svojih omiljenih pjesama za naše polaznike 🙂

Motley crue – Helter skelter
Frank Carter and the rattlesnakes – Lullaby
Oasis – Hello
The libertines – Can't stand me now
Santana – Europa
Idles – Television
Rage against the machine – Sleep now in the fire
Foo fighters – Hey Johnny park
Billie Joe armstrong – I think we're alone now
Stone temple pilots - Plush
Slaves – The hunter
Smashing pumpkins – Cherub rock
The Beatles – Something
Youngblood – Freak show
Frank carter and the rattlesnakes – Neon rust
David bowie – Life on mars?

O nama

El Musicante - potpuno drugačija škola gitare jedinstvena je edukacijska platforma usmjerena na brz i učinkovit razvoj muzikalnosti kod djece i adcolescenata.

Kontakt

UDRUGA EL MUSICANTE, SUHOPOLJSKI PUT 3, ZAGREB

Filip Galešev: 092 30 444 05
Tomislav Šnidarić: ​091 2704 981

[email protected]